Do jučer, Veli Varos je bio utočište onih koji su tu već stotinama godina živili, kao i sirotinji, te onima koji nisu imali ‘di.
Najvećim dijelom se radilo o malim, skučenim stančićima, u kojima se i do prije 20 godina živilo bez pregradnih zidova, bez tekuće vode, često bez minimalnog komfora današnjeg doba.
Ne triba potegnit do Japana, da bi se vidilo kako čovik živi u niti 10m2.
Od prije skoro 500 i više godina bio je kvart ribara, težaka i radnika.

Svi se još rado sićamo Velog mista i scena koje su prikazivale život velovarošana. Nezaboravna je Marjeta koja toči vodu na točilu i proliva je iza kantuna. Rico koji liže slane srdele. Ferata koji se svojim komunistima protestira. Uvik ostaje žal, zašto su te scene snimane u studiu u Zagrebu, a ne na ovim autentičnim lokacijama.

I onda prije 15- ak godina turizam prodire u male, kamene, težačke kuće. Turisti počinju dolaziti, postaje Varoš vrlo popularna. Naravno da su dohrlili ljudi s lovom, pokupovali, uredili, ulickali, ušminkali apartmane i kuće u kojima pravi vlasnici nisu vidili puni potencijal. Osim toga, vlasnici, koji su tu živili ili još žive, uzjahali su taj val i med i mlijeko su potekli varoškim kaletama.
Na kraju ne triba niti spominjati sadašnju skupoću varoških kvadrata.

Varoške kuće koje su se počele graditi sredinom 17.st., nakon šta su završeni obrambeni bedemi, morale su biti od kamena, izgrađene od kamenih kocki . Najvećim dijelom, su bile prizemnice,tkz. pločarice, natkrivene klesanim kamenim pločama. Bez sumnje, bila je to lipa mediteranska arhitektura.

Ali, tamo neke 1962. i’63., dolazi do boom-a bespravne izgradnje u Velom Varošu. Dakle, to je vrime industrijskog procvata u Splitu, u vezi s time se otvaraju radna mista. Kao rezultat razvoja, pristižu radnici, s kopna i s otoka. Naravno da infrastruktura ne prati taj značajni porast stanovnika Splita, i pritisak je na Varoš. Razotkrivaju se pločarice, i varoške kuće idu u vis po nekoliko katova, najčešće izgrađeni u betonu.

Ali još uvik Veli Varoš krije prave dragulje, tipične mediteranske izgradnje. Tu bi spomenila Vilu Ridulin, zanimljivo zdanje od 16 -ak kvadrata. Međutim povijest te kuće i njenih stanovnika je zanimljivija nego sama kućica. Kad god vodim Veli Varoš turu priča o Vili Ridulin je hommage Mariji Tomić, koju život nije mazio, ali je iskoristila svaku prilikicu, koju joj je život ponudio. Nema sumnje, život u Varošu je bio baš težak,  za težake, koji su mahom bili koloni, znači, kopali tuđu zemlju, vinograde i maslinike. Ribarska srića je ovisila o vrimenu, o misecu, zvizdama.. Radnici, mahom lučki, rentavali su svoje kosti za pretovar pijeska, brašna, cimenta.
Obrtnici, a ponajviše bikari, iliti ga mesari su bili viši sloj, dilili su sudbinu varošana, ma su svejedno njihovi pjati bili obilatiji.
Nad Varošom bdije zvonik sv. Križa, onako barokni, u obliku lukovice. Međutim, svu pažnju i divljenje prigrabi crkva sv. Mikule iz 11.st..

Sve u svemu, turizam ima sposobnost  obasjati zaboravljena mjesta, objekte i udahnit bolji, ljepši život.
Prošli tjedan sam bila u Istanbulu. Između ostalog, pri tome mislim na carski Istanbul, na Plavu džamije, Aja Sofiju, Topkapi, Dolmabahce… a’tila sam otići i u Balat. Nadalje, u turističkom smislu, to je bio ne-turistički kvart, i nalazi se na azijskoj strani. Instagrameri su ispromovirali taj dio grada. Agencije ga još nisu stavile u izlet. Ipak je trom  taj turizam!
Imperativ je sada, da se u Istanbulu, moraš  fotkati ma šarenim stepenicama, i između tih šarenih kuća.
Postoji ulica uz more uz Bospor, i tu se nalaze sve istagramične pozadine. A sve okolo je kvart, ‘di živi ljudi. Malo smo zalutali, u potrazi za tim famoznim stepenicama, i zapravo smo, vidili onaj normalni život, daleko od turizma, žiže i vreve.
U usporedbi s Velim Varošom, Balat je u maloj prednosti, već je dobrano raširio ruke prema turistima.

Ja sam počela voditi ture 2022.g po Velom Varošu . Nema sumnje, bila sam turistička vodičica- pionirka u vođenju Veli Varoš ture.
U svakom slučaju, nakon 3 godine, zanimanje za Veli Varoš je pokazao eksponencijalni rast. 
Što je razlog zanimanja za ture po Velom Varošu ?!

U konačnoj analizi, malo nostalgija, malo vidit nešto drugačije, malo vidit novije povijesti. 
Povrh toga, neodoljivi šarm Mediterana!
Drugim riječima, za lokalce je prilika za prisjetiti se našeg nasljeđa, pučke arhitekture, kuća, kaleta i trgova.
Unatoč  stiješnjenom položaju između Matejuške, Marjana i Dobroga, to nezgrapno naselje, ipak ima tri glavne kalete, Senjska, Križeva i Plinarska koje  prate ili su nastavak bitnih splitskih vertikala, kao što su Riva, Decumanus, Vukovarska. Veli Varoš je sada porilično ulickan dobio je jedan glanc šarmantnog mediteranskog naselja. To se još može viditi samo u starim filmovima.
Zanimljiv je starijim splićanima, koji su tu nekoć živili, ili bili na neki način vezani za Varoš, te drugima, koji nikad nisu nogom kročili. Varoš je zanimljiv mladim ljudima, zanimljiva je priča o ljudima, o načinu života, i naravno, što je donio suvremeni zivot i dakako, turizam.
Konačno, Veli Varoš je zanimljiv turistima. Vrhunski chefovi sa cilog Mediterana su guštali viditi ovo misto, čuti štoriju i dakako probati i hranu i vino.
Novinarima je bila top priča, sumporni izvori. Britanci to uspoređuju sa engleskim mjestima na moru. Nadalje, njemci, a posebice austrijanci, malo je reći, obožavaju Veli Varoš turu.

Nadalje, da bi se oduševili Velim Varošom, štoviše, da bi se zaljubili u Veli Varoš neophodno je imati vodiča. Nema oznaka, nema obilježja, nema objašnjenja u turističkim prospektima. Ne još…ali Varoš je tek “otkrivena”!

Jednako je važno spomenuti, Split je siguran grad, štoviše i Veli Varoš je siguran kvart u kojem još uvik vlada topla, mediteranska, prijateljska atmosfera. Drugim riječima, ljudi su susretljivi. Ako se sami uputite, nema straha, osjećat će te se kao doma.

©2025 www.tourguidesplit.com

#velivaroš# #split# #nasljeđe# #mediteran# #turističkivodič# #dalmatiaguideAlenka# #blog# #blogerka#