Prvo i jedino obraćanje gradu i svijetu (Urbi et Orbi) Dioklecijanove žene:

-„Ave, ja sam Priska, žena Rimskog cara Dioklecijana!  Dobrodošli u Palaču moga muža ! Uistinu, on je bio rimski car, a ja carska žena, ne carica. Drugim riječima, moj muž me nikad nije proglasio Augustom. Normalno, cijenila sam njegov položaj i nadala se da ću jednog dana postati rimska carica. Za ilustraciju, ja sam bila prava Rimljanka iz patricijske obitelji. Moj otac, rimski konzul,  je dogovorio moj brak. Štoviše, to je bila njegova dužnost i obveza  a moja dužnost je bila prihvatiti to.

Nadalje, savjesno ispunjavati svoju obvezu rimske supruge, voditi život ispunjen djecom, službenim večerama, probavanjem haljina i vođenje kućanstva palače. Tradicija je utkana u rimsko društvo. Rimske djevojke su bile udavane za muškarce , prvenstveno iz političkih i finacijskih razloga .“

Je li se šta promijenilo do danas?!

Rimske žene iako nebitne u političkom životu bi pronašle način za uživanje u seksualnoj neovisnosti i društveno slobodnom životu.

Ali šta je mogla Priska, udala se u provinciju miljama udaljenu od Rima. Daleko od zabave, od bogatog društvenog života, daleko od svojga staleža. Upuštanje u ljubavne afere s staležom nižeg od njenog njoj je bilo nezamislivo, dosta joj je bilo da je i njezin muž sin oslobođenih robova. Cijenila je njegov položaj, ali ga nije voljela. Ona nikad ništa nije tražila za sebe.

-„Rodila sam kćer, a on je priželjkivao sina.  U Rim su stizala sredstva za kontracepciju iz Egipta, s tim i odluka o planiranje  rađanja.

Da razjasnimo, mi nismo živjeli u Rimu. Živjeli smo u Nikomediji, današnjoj  Turskoj. Prema tome, ne moram vam niti spominjati, koliko sam se žrtvovala za svoju obitelj, kad sam pristala na brak, koji me odveo daleko od Rima. Prevelika je to bila cijena za ženu rimskog cara!

Svi putevi vode u Rim, samo je moj put mene odveo 1400km od Rima. Rim je bio centar svijeta, život, provod, druženja, događaji, manifestacije, veliki parkovi, fantastične građevine, pisci, pjevači, sportaši- sve u Rimu ! Ipak sam  ja to sve ostavila i zabila se u Nedođiju, tako sam zvala Nikomediju, malu provinciju istočnog rimskog carstva.

Za ilustraciju, povela sam sa sobom svoju služavku, kozmetičarku, frizerku, manikirku, pomagačicu kod oblačenja, krojačicu i djevojku koja je pazila na moju kožu , ali nisam mogla ponijeti cijeli grad, svoju obitelj, svoje društvo i svoje prijateljice.

U svakom slučaju, vodila sam mu kućanstvo, nastojeći biti domaćica najbolja na svijetu, a mrzio je bankete i raskošne večere.

Isto tako, mrzio je uglednike iz Rima , a ja sam bila iz Rima. Odgojena sam bila voditi uljudne razgovore za večerom sa učenim ljudma, a on je to mrzio. Zapravo, mrzio je sve šta sam ja radila! Je li ima netko ovdje razveden!? E, znate one situacije prije razvoda, kad on ne podnosi šta ona radi, a ona ne podnosi njega.

Osim toga, mrzio je borbe gladijatora i borbe u Areni!“

Dioklecijanova žena nikad nije kročila u ovu Palaču. Zanimljivo je da su Palaču projektirali arhitekti  s Istoka, mislim pri tom na Perziju,Tursku,Siriju,  a ona je prezirala Istok. Pa jednim dijelom, Palača je izgledala  je izgledala kao rimski, vojni logor, i nije priličilo jednoj patricijki živjeti u ovako nečemu.

Često su rimski carevi umirali otrovani, ili s mačem zabodenim u srce , a car Dioklecijan je umro od starosti, u dobi od 74 g..

-„Umro je u 74. Godini, pa s 40 je postao Car, a kad je postao car, oženio se sa mnom, Priskom .

Šta bi mogli zaključiti iz toga ? Zahvaljujući meni,  svojoj ženi, koja je držala do njega, doživio je duboku, duboku starost! Čak i naš najveći hejter,  Lactancije, navodi, da smo  imali harmoničan brak !“

Car Dioklecijan je stalno  bio odsutan, sate i dane koje nije trošio na sastancima i dogovorima o novom ustroju Carstva, trošio je na dugim putovanjima i ratnim pohodima po Istoku. Čak je u Nikomedijskoj palači spavao sam, a kod Priske bi odlazio rijetko, i to u prvim godinama bračne veze, obično nakon veselije i prisne večere, na kojoj bi osjetio da ga želi. Iako mu je bila podložna, Priska je za njega od početka njihovog zajedničkog osjećajnog i ljubavnog života bila daleka. Onako kako mu je bio dalek njezin Rim.

Privlačila ga je  otmjenošću i ljepotom, a odbijala svojim prezirom. Bio je rimski car, a njoj je smrdio po ovcama i kozama, iz tora pored njegove kuće u predgrađu Salone . Cijenila je njegov položaj, i nadale sa da će jednom postati rimska carica. Dioklecijan je mogao , a nije udijelio joj naslov Auguste. Njen lik se nije nalazio na kovanicama rimskog novca.

Nadalje, rodila mu je kćer Valeriju, koju je on obećao za ženu, svome nasljedniku, Galeriju. Međutim,  o tome Priska nije imala pojma, i sve se to odvijalo mimo njezina znanja i odobravanja. I to je bio ključni događaj, koji je skroz odvojio Prisku od njena muža.

Za tu rimsku plemetašicu , kojoj je rimski car Dioklecijan bio muž i gospodar, kojoj je bio zapovjednik i car, vladar njenog života i tijela, ali nikad duha i osjećaja, uvijek je ostao salonitanski sirotan. Za ništa ga nije nikad molila ni pitala , osim da posjeti Rim.

Nakon  trijumfalnog  posjeta Rimu, car Dioklecijan  je došao ovdje, a Dioklecijanova žena je otputovala kod kćeri u današnju Grčku.

 Zaista su imali harmoničan brak, ona je živjela u Grčkoj, a on ovdje. Dakle, nema telefona, nema skype-a, nema mob.- pa tko ne bi imao dobar brak !!!?

 Konačno, nakon što je odbila doći živjeti u ovu Palaču, Priska je ostala živjeti u Tesloniki sa svojom kćeri i njenim mužom Galerijom. On je zajedno s Maximijanom naslijedio tron Rimskog Carstva.

Uskoro, Galerije umire, a njegova žena Valerija, Dioklecijanova kćer i Priska,  Dioklecijanova žena, postaju žrtve progona pohlepnih dužnosnika Carstva, do nedavno obiteljskih prijatelja. Skrivale su se po današnjoj Grčkoj, ali su otkrivene u Solunu.  

Jeli možete zamisliti , da Dioklecijan, koji je živio ovdje nije mogao učiniti ništa da ih spasi ?!

Proglašene su progoniteljicama kršćana, i zvjerski su ubijene u ime obrane kršćana.  Cijela Kršćanska zajednica u Solunu je zašutila, jer su znali da to nije istina.

 Zanimljivo je, da usporedo s tim događajima, car Konstantin dolazi na čelo Rimskog carstva.   Svakako, postoji sumnja, da je njihova smrt dijelom i njegova zasluga.

Definitivno, danas u Dioklecijanovoj Palači, nema niti jedan prikaz, niti spomen na Prisku, ženu rimskog cara Dioklecijana. Za medaljon s prikazom ženske glave, s friza  u Mauzoleju, struka kaže, da se radi o zaštitnici Tycha- rimskoj Fortuni.

Naime, u Arheološkom muzeju u Splitu postoji žrtvenik povećen Priski, ženi cara Dioklecijana.  

S obzirom da se radi o ozbiljnom komadu kamena, mora da je dugo vremena služio kao spolija. Nije čudo, što je dobro očuvan.

Latini bi rekli: “Per aspera ad astra”, ali kod Priske je bilo obrnuto: Per astra ad aspera !

©2025 www.tourguidesplit.com

#blog# #blogerka# #dioklecijanova_palaca# #priska# #diocletianswife# #wifeofromanemperor# #split#

#augusta# #rome# #roman-empire# #romanemperordiocletian# #dalmatiaguideAlenka# #guides# #tourguides#